Okrugli sto “Razmena praksi organizacija i mreža, iz zemalja u okruženju, koje se bave problemom trgovine ljudima” održan je u Nišu 25. oktobra.
Među dvadeset jednom prisutnom aktiviskinjom bile su predstavnice 8 članica Anti trafiking mreže, 5 predstavnica “Ring” mreže iz Bosne i Hercegovine, jedna predstavnica iz Makedonije iz mreže “La Strada”, kao i dve aktiviskinje iz udruženja “Otaharin” iz Bijeljine.
Sve tri mreže rade na podizanju senzibiliteta javnosti o problemu trgovine ljudima i povećanju vidljivosti mreža, njihovom održavanju i povećanju kapaciteta i teže regionalnoj saradnji i razmeni iskustava. Takođe, rade na lobiranju i praćenje sprovođenja međunarodnih standarda i instrumenata koji se odnose na ljudska prava.
Stanje stvari u sve tri zemlje
U sve tri zemlje, kada je reč o problemu trgovine ljudima, situacija je slična - nezaposlenost, opšte siromaštvo, migracije i korupcija stvara sredinu koja pogoduje određenim pojavnim oblicima krivičnog dela trgovine ljudima. Sve tri zemlje beleže seksualnu eksploataciju kao najčešći oblik trgovine ljudima, ali je sve zastupljenija i radna eksploatacija.
U sve tri zemlje je nužno uložiti napore kako bi u više slučajeva bilo ostvareno pravo na kompenzaciju za žrtve trgovine ljudima. U Srbiji je samo jedan slučaj ostvario pravo na kompenzaciju, a u Bosni je potrebno unaprediti prava žrtava trgovine ljudima zalaganjem za donošenje Zakona o novčanoj naknadi za žrtve trgovine ljudima i osnivanje fonda za obeštećenje žrtava.
Kada je reč o radnoj eksploataciji vrlo je malo podataka u okruženju, u Srbiji je ove godine identifikovan samo 1 slučaj, kao i u Makedoniji, dok u BiH nema zabeleženih slučajeva. Međutim, jasno je da broj identifikovanih žrtava ne oslikava pravo stanje.
Govoreći o radnim pravim susrećemo se sa sledećim činjenicama koje povezuju sve tri zemlje učesnice okruglog stola:
- potpisivanje ugovora o radu na kratak vremenski period tokom npr. sa licima zahvaljujući kojima poslodavac dobija subvencije od države;
- potpisivanje blanko papira koji kasnije može služiti za iznenadni otkaz;
- vraćanja novca poslodavcu – razliku između primljene plate (koja je veća od minimalca) i minimalca poslodavac traži da zaposleni/zaposlena vrati;
- retko se pokreću procesi protiv trgovaca ljudima, a čak i kada se pokrene postupak, ti procesi traju predugo, kazne su male ili slabe, ne oduzima im se imovnska korist koju su stekli iskorišćavanjem ljudi;
- velike kompanije imaju povlastice od strane inspekcija i ne kontrolišu se dobro;
- obeležavanje brojevima tretirajući ih pri tom kao objekte, ne ličnosti sa imenom i prezimenom;
- obeležavanje trakama žene koje imaju mestruaciju kako bi mogle da idu 2 puta u wc tokom smene, u odnosu na ostale koji/koje mogu samo jednom;
- jedan slobodan dana na svakih 15;
- premeštanje trudnica na manje plaćen posao;
- noćni rad nije duplo plaće kako je propisano zakonom;
- kada se angažuje agencija za zapošljavanje ona uzima pola zarade od zaspolenog što ne bi smela, agencija naplate mora vršiti isključivo od poslodavaca.
Kada je reč o kontorlisanju javljaju se sledeći problemi:
- nerazlikovanje trgovine ljudima i povrede radnih prava;
- mali broj identifikovanih žrtvi;
- nedostatak praksi i iskustava;
- nepostojanje sistema kontrole i nedostatak inspektora/inspektorki – na 300.000 privrednih subjekata svega 260 inspektora/inspektorki;
- nedostatak nadležnih inspekcija za pojedine oblasti - npr. ima 30 različitih inspekcija, ali se ni jedna ne bavi poljoprivredom;
- nedovoljno istovremeno poznavanje radnih prava i problema trgovine ljudima.
Povezivanje, informisanje i razmena iskustva
Prisutne aktivistkinje koje se godinama unazad bave problemom trgovine ljudima još jednom su podvukle da je neophodno nastaviti sa povezivanjem i međusobnim umrežavanjem kako bismo smanjile problem trgovine ljudima. Takođe, ove razmene praksi su dobre kako bismo čule i ne bismo ponavlae greške koje su se potkrale već nekom udruženju/mreži.
Dogovoreno je da se nadalje više posvetimo suzbijanju prinudnog prosjačenja, radu na informisanju o prosjačenju kroz problem trgovine ljudima, a prisutna udruženja i mreže imaju primer dobre prakse kada je reč o ovoj temi od aktivistkinja iz BiH.
Jako je bitno da se širi svest o radnim pravima i trgovini ljudima kod građana i građanki. Sa informisanjem se još intenzivnije počelo već na samoj konferenciji u okviru okruglog stola, kojoj su prisustvovala tri medija. Otvorenost i zainteresovanost medija za ovu temu bilo je veliko pa smo povodom ovog okruglog stola gostovale u pet emisija na četiri niške televizije.
Sveukupni zaključak je da nikako ne treba da se zanemaruje kršenje radnih prava jer ona trasiraju put ka radnoj eksploataciji i njenoj ”normalizaciji“.
Ovaj okrugli sto održan je zahvaljujući podršci fondacija OAK i Trag kroz projekat „Ženske nevladine organizacije u Srbiji protiv trgovine ljudima“.