Sve češće kršenje radnih prava i radno iskorišćavanje radnika, a pre svega radnica, u Srbiji, razlozi su koji su Anti trafiking mrežu jednim delom usmerili na rada na ovom problemu. U toku marta i aprila 2018. održani su okrugli stolovi sa predstavnicama/predstavnicima institucija i udruženja koji se bave ovim problemom i to u šest gradova iz kojih su članice mreže (PAOR – Zrenjanin, Forum žena Prijepolja, ASTRA – Beograd, Nezavisni ženski centar – Dimitrovgrad, Odbor za ljudska prava – Vranje i Centar za devojke – Niš).
U ovim gradova na okruglim stolovim ukupno je učestvovalo 49 predstavnica i predstavnika iz institucija i nevladinih organizacija.
„Žrtve nekada nisu ni svesne da su u lancu trgovine ljudima ili da su eksploatisane, zato se treba raditi na informisanju i osvešćivanju žrtvi. Ali je bitno i da žrtvi, kad izadje iz tog kruga, pružimo podrška i pomoć u kasnijoj resocijalizacija“, rekli su iz Policijske uprave u Vranju.
Njihove kolege/koleginice iz Niša svesne su da ponuda poslova na tržištu primorava radnike/radnice da rade za zaradu ispod zakonskog minimuma ili na crno. Takođe dodaju da je „linija između kršenja radnih prava i radne eksploatacije vrlo tanka“.
„Ali to što radnici pristaju na minimalne zarade i loše uslove rada ne znači da se ne trebamo baviti njima i da ih ne trebamo štititi“, jasna je tužiteljka iz Osnovnog javnog tužilaštva u Nišu.
Još jedan od problema u oblasti radnih prava jestu sezonski poslovi na poljoprivredi. Ovaj deo tržišta se vrlo retko, skoro nikada ne kontroliše. Neki od govornika/govornica na okruglim stolovima u pomenutim gradovima saglasni su da se ovim delom treba baviti Poljoprivredna ispekcija iako nije poznat ni jedan slučaj.
„Sezonski radnici i radnice pored toga što imaju male zarade i skoro nikakva prava, nemaju ni mogućnost udruživanja u sindikate. U narednom periodu trebalo bi da osnujemo zajednicu prekarnih radnica i radnika kako bi mogli efektivnije da utiču na zagovaranje svojih prava“, podsetila je predstavnica iz udruženja ROZA iz Zrenjanina.
Iako bi sindikati trebali biti mesta odakle počinje ostvarivanje radnih prava, i one firme koje i dalje imaju tu, mogle bismo reći, arhaičnu zajednicu, ne koriste je na pravi način. U mnogim firmamam i kompanijama vlasinici/vlasnice zabranjuju sindikalna udruživanja, nesvesni sami da je to protivzakonito i protivustavno.
Kada je reč o zakonima upravo je profesor sa Univerziteta Union, koji je govorio na jednom od okruglih stolova, upozorio na nepovoljnost novog Zakona po radnike/radnice.
„Činjenicu je da je, nakon stupanja na snagu prethodnog Zakona o radu došlo da fleksibilizacija rada koja vodi samo ka lakšem otpuštanju, ne i zapošljavanju radnika/radnica, dok su ostali propisi koji se odnose na rad i zapošljavanje neprimenjivi u praksi, u svetlu potrebe građana za radnim migracijama“, objasnio je on.
Zaključci sa okruglih stolova se ne razlikuju mnogo od grada do grada – potrebno je informisati građane i građanke o njihovim radnim pravima, podići svest o ovom problemu, ojačati sindikate i raditi udruženo, često se viđati i raditi na smenjenju problem, zajedno - institucije i nevladine organizacije – za šta postoji veliko raspoloženje.
Održavanje okruglih stolova podržano je od strane fondacija OAK i trag kroz projekat „Ženske nevladine organizacije u Srbiji protiv trgovine ljudima“.
